Beloruski jezik
Bjeloruski jezik (ISO 639-3: bel), istočnoslavenski jezik koji je materinski jezik oko devet milijuna Bjelorusa.
Bjeloruski jezik белару́ская мо́ва | |||
---|---|---|---|
Države govorenja | Bjelorusija, Poljska i 14 inih država | ||
Regije govorenja | Europa | ||
Broj govornika | 7-8 milijuna | ||
Klasifikacija | indoeuropski
| ||
Službeni status | |||
Služben u | Bjelorusija i 12 općina u Vojvodstvu Podlesje u Poljskoj | ||
Regulatori | Bjeloruska akademija znanosti Нацыянальная акадэмія навукаў Беларусі | ||
Jezični kôd | |||
ISO 639-1 | be | ||
ISO 639-2 | bel | ||
ISO 639-3 | {{{iso3}}} | ||
SIL | BEL | ||
|
Srednjovjekovna povijest
Već od 12. stoljeća na bjeloruskom se području razvijala crkvenoslavenska pismenost čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim je crkvenoslavenskim pisana «Biblija Ruska» koju je u Pragu 1517.-1519. izdao F. Skaryna (Skorina). Osim toga, u Litvanskom je Velikom Vojvodstvu od 14. do 17. stoljeća u uporabi bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik koji je u 16. st. stekao položaj i službenog jezika. U tom su stoljeću starobjeloruskim književnim jezikom (starabelaruskaja litaraturnaja mova) tiskane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katekizam (1562.) i prijevod Novog zavjeta (1574.), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko 1580. tiskao je evanđelistar. Službena je uporaba jezika zabranjena 1696. g.
Bjeloruski u doba nacionalnih preporoda u Europi
U prvoj se polovici 19. stoljeća pojavljuju prva književna djela na bjeloruskome narodnom jeziku, ali je tek nakon revolucije 1905. službeno dopuštena njegova uporaba. Osobito je važnu ulogu u razvoju suvremenoga bjeloruskog standardnog jezika odigrao časopis »Naša niva« oko kojega su se okupili najpoznatiji pisci i publicisti bjeloruskoga narodnog preporoda.
Bjeloruski u SSSR-u
Od 1933. do 1990. bjeloruski je bio izložen snažnoj i sustavnoj rusifikaciji tako da danas velik broj Bjelorusa uopće ne govori materinski jezik. Prema popisu stanovništva 1989. od 7,9 milijuna Bjelorusa u Bjelorusiji, samo je 6,34 milijuna (80,25%) navelo bjeloruski kao materinski jezik.
Bjeloruski u nezavisnoj Bjelorusiji
Između 1990. i 1994. nastupilo je kratko razdoblje nacionalnoga buđenja i preporoda. U siječnju 1990. Vrhovni je sovjet Bjelorusije proglasio bjeloruski službenim jezikom. Međutim, 1995. g., poslije referenduma, službenim je jezikom proglašen i ruski, nakon čega je, u doba čvrstorukaškoga režima Lukašenke, nastupilo ponovno razdoblje intenzivne rusifikacije i omalovažavanja bjeloruskog jezika, tako da mu je danas ugrožen ne samo položaj standardnog jezika već i samo postojanje. Od 16. stoljeća do Drugoga svjetskog rata bjeloruski su se tekstovi pisali i ćirilicom i latinicom, a danas se bjeloruski piše samo ćirilskim pismom koje ima 32 znaka.
Vidi još
Vanjske veze
- Belarusan: A language of Belarus
- Калита И. В. Современная Беларусь: языки и национальная идентичность. Ústí nad Labem, ISBN 978-80-7414-324-3, 2010, 300 s. s. 112-190.
- Wikipedija na bjeloruskom
- Wikipedija na bjeloruskom (taraškievica)
- p
- r
- u
- beloruski
- istočnorusinski
- ruski
- starobjeloruski †
- staronovgorodski dijalekt †
- staroruski †
- ukrajinski
- češki
- kašupski
- knaanski †
- lužičkosrpski (gornjolužičkosrpski · donjolužičkosrpski)
- polapski †
- poljski
- pomoranski †
- slovački
- slovinački †
- šleski
- zapadnorusinski
- banatskobugarski
- bunjevački
- čakavski
- gradišćanskohrvatski
- kajkavski
- moliškoslavenski
- prekmurski
- rezijanski
- slavenosrpski †
- slavenski (Grčka)
- torlački
- Jazičije †
- međuslavenski
- russenorsk †
- Slovio